Croatian Bible

 

The Epistle of Paul to the Romans

 

Chapter 12

 

 

1.

 

Braćo! Želja je srca moga i molitva Bogu za njih: da se spase.

          
 
 

2.

 

Svjedočim doista za njih: imaju revnosti Božje, ali ne u pravom razumijevanju.

          
 
 

3.

 

Ne priznajući, doista, Božje pravednosti i tražeći uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše.

          
 
 

4.

 

Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje.

          
 
 

5.

 

Da, Mojsije piše o onoj pravednosti iz Zakona: Tko je vrši, naći će život u njoj.

          
 
 

6.

 

A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti?

          
 
 

7.

 

Ili: Tko će sići u bezdan - to jest izvesti Krista od mrtvih?

          
 
 

8.

 

Nego što veli? Blizu ti je Riječ, u ustima tvojim i u srcu tvome - to jest Riječ vjere koju propovijedamo.

          
 
 

9.

 

Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.

          
 
 

10.

 

Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spasava.

          
 
 

11.

 

Jer veli Pismo: Tko god u nj vjeruje, neće se postidjeti.

          
 
 

12.

 

Nema uistinu razlike između Židova i Grka jer jedan je Gospodin sviju, bogat prema svima koji ga prizivlju.

          
 
 

13.

 

Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

          
 
 

14.

 

Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika?

          
 
 

15.

 

A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra.

          
 
 

16.

 

Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci?

          
 
 

17.

 

Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.

          
 
 

18.

 

Nego pitam: Zar nisu čuli? Dapače! Po svoj zemlji razliježe se jeka, riječi njihove sve do nakraj svijeta.

          
 
 

19.

 

Onda pitam: Zar Izrael nije shvatio? Najprije Mojsije veli: Ja ću vas na ljubomor izazvati pukom ništavnim, razdražit ću vas glupim nekim narodom.

          
 
 

20.

 

Izaija pak hrabro veli: Nađoše me koji me ne tražahu, objavih se onima koji me ne pitahu.

          
 
 

21.

 

A Izraelu veli: Cio dan pružah ruku narodu nepokornom i buntovnom.

          
 
 

Romans 13

 

 

 

 

 
 
HTMLBible Software - by johnhurt.com